La Ultima Mar Chambala Violenza

Krenuo sam po novu dozu bezosjećajnosti. Ubijanje.
Idem dalje ne razmišljam. Ubijanje.
Zato jer moram to učiniti. Ubijanje.
Jednostavno. Ubijanje.
Zašto osjećati. Ubijanje.
Sve se promijenilo, samo jedno želim. Ubijanje.

Stanem.

Sjetim se "..."

Zašto sada? Ubijanje.
Zašto nakon toliko vremena? Ubijanje.

«Gledajući oko sebe shvatio sam samo jedno, a to je drugo. Drugo je to što nisam shvatio prvo, a za to je kriv nitko drugi nego prvi. Čemu sve, kad nemaš ništa. Televizija, svemir, razvoj. Dje nakon smrti? Pitao me Pod. Bez imalo razmišljanja odgovorio sam mu: «Smrt!? Heh, nećemo mi to doživjet!!» U svijetu modernih tehnoloških dostignuća zaboravili smo na ono najvažnije. Što ako nas smrt zajebe? Što ako život zamjenimo nečim jeftinijim!? Što ako stvarno nema smisla živjeti? Sjednimo i razmislimo koliko imamo do konačnog kraja, onog kad vas pokopaju 2 metra ispod zemlje. Kao ljudi nismo spremni dugo živjeti, pa je i logično da ćemo brzo i završiti. Zemlja je premala za nas, ljudi su gladni... Gladni su bržeg kraja. Kraj je jedino rješenje svih naših briga, čemu borba kad je borba smrt, a kao što sam rekao smrt nećemo doživjeti... Završite sa svojim životom.»
Treći.

«Prestrašno! Ne valja jest ovakvu vrstu muzike sa krampom!» Zaključio je vrabac Ivan Šabrić.

Danas je bio relativno dobar dan i nisam se popišao u gaće, prije bih zaključio da je nebo crvene boje nego da to ponovo učinim. Svijet kao svijet polako odmiče i bojim se da ovo nije moje vrijeme... Kako bih našao ono što tražim počeo sam se baviti istraživanjem neistraženih pravaca umjetnosti. Nisam se dao zajebati novomodernim glupostima koje mi nameću, nisam dopustio da me preuzme starogrčka umjetnost pranja nogu... Ne... to ne ide tako. Tražeći svog gospodara pronašao sam sebe, nije bilo teško, samo sam trebao opet pogledati u školjku. Svijet je danas poprilično bolesno mjesto za tražit ideale. Rekao bih čak i normalno, ali ne bih bio u pravu. Ispijam čaj na palubi broda koji se zove «Podložak». Koliko god čudno bilo to što brod izgleda kao jedna ogromna šahta nisam bio previše zadivljen gubitkom sjaja starog broda. Rupe u vremenu i čudni snovi povezani sa dejavuom nisu me omeli. Malo sam razmišljao o talentu i kako se uopće nasljeđuje. Nisam došao do konkretnog odgovora. Putevi do talenta su razgranati i nedefinirani. Upitno je dali talent uopće postoji. Trud je talent? Talent je još samo jedna prazna riječ kao i umjetnost, kao i kultura... Neke stvari su zbilja loše razrađene. Čitaj da naučiš pročitano čitanje rekoh sebi u bradu i padoh sa kreveta... Dali sam sanjao ili sam samo bez volje za razmislit o nečemu ponovo? Ne bih rekao. Kraj dolazi kao i početak. Šta će ti i jedno i drugo kad ti je ostalo malo vremena...

Dugo se dugo nije sralo, evo i još jedna pričica iz:

Pričica koju prati ova sličica: Priča broj četiri: «Nije znao na sat, ali je znao na ribe i livade»

Henrik, maloljetni prijestupnik. Bez oca, majke i pameti... Svoj prvi lokal za beskućne životinje opljačkao je već sa 9 godina. Iza sebe je ostavio hrpe i hrpe besciljnih lutalica. Na desetke praznih krletka. Tisuće morskih puževa ostalo je bez svojih kućica, na desetke tisuća lavova, žirafa, nosoroga i ostalih afričkih životinja ostalo je bez svojih repova. Uništavao je sve što je vidio pred sobom, čak je i vlastite nokte uništavao sredstvima za pranje posuđa. Jedino što je ikad volio je zalijevanje cvijeća. Nakon svakog od svojih brojnih pohoda vratio bi se doma i zalio svo cvijeće na balkonu. Istinski je uživao samo u tome. Nije volio djecu, a ni životinje. Na umirovljenicima je zadovoljavao svoj seksualni apetit, a nakon spolnog čina osobe bi najčešće prolio vodom i pokrio zemljom. Svakoga bi dana radio nepodobštine i uživao u njima. Danas mu je 23 godine. Nije se smirio... još uvijek ga prate duhovi prošlosti sa kojima se kao mali igrao gol u pijesku.

Pričica koju prati ova sličica: Priča broj tri: «Kad je Banana pojela sladoled od višnje»

Jednog lijepog ljetnog dana, dok su svi spavali, mali paketić maramica Mirko krenuo je na noćno kupanje, sa sobom je ponio samo ručnik i mali sendvič od kakao-a. Dogovorio se je da će se nać sa svojom curom, koja je bila prekrasni printer Miro K9. Oni su se odmalena poznavali. Još kao mali paketić maramica, Mirko je uvijek imao neku čudnu želju da upije znanje sa izvora u Drveniku. To svjetski poznato i na dobrom glasu lječilište krvnih žila i voćnih napitaka uvijek je mamilo pozornost i Mire K9, koja se oduvijek htijela u njemu kupati gola. Taj san im se ostvario prije 4 godine kad je Mirko završio fakultet, a Mira K9 vrtić. našli su se sasvim slučajno, za vrijeme nedjeljne mise u malom selu Pila pokraj Lampadine gdje im je svećenik slučajno pobrkao imena. Kad su to primijetili odlučili su spolno općit sa svećenikom u njegovom WC-u. I tako su se upoznali. Prije 3 godine doselili su se u Drvenik i sad se tu svakog ljeta kupaju i uživaju u blagodatima jezera Krpa. Mirko voli skakat na glavu u Mira K9 na prsa. Njihov sretni život nastavlja se tako svakog ljeta kada Sunce zađe za nebodere, kad ptice prestanu pjevat, kad se vjetar smiri...

Pričica koju prati ova sličica: Priča broj dva: «Čudni su putevi kojima vode čavli...»

Nakon dugih godina pranja prozora po školskim ustanovama, dečko zvan Sarajevo odlučio je dati otkaz i pridružit se elitnom timu berača vlasišta. Spakirao je kufere i otišao u mali gradić zvan «Mobitel». Smjestio se u hotel «Kuka» sa ostalim zaposlenicima tvrtke koja se bavi branjem vlasišta. Sljedećeg jutra krenuo je na posao u jedan veliki neboder i živio je sretno do kraja svog života!

Kratka pričica ha!? Heh!

Pričica koju prati ova sličica:

Priča broj jedan: «Kung Fu Andrejko»

Bilo je to predivne vruće ljetne porno noći... Andrejko je masturbirao na svoje najomiljenije strip junake u kavani preko puta dvorišta tete Lonjke. Divio se svim tim likovima i njihovim plaštevima od svile, divio se njihovim mišićavim naočalama i predivnim olovkama koje su uvijek negdje skrivali u svojim odijelima. On je uvijek htio biti kao oni, ali nije znao trčati. Nakon obavljenog posla, ustane i reče: «Ja sam krušna peć!» I padne na pod jer se kad je ustao jako lupio glavom u svog oca drvosječu zaposlenog u disko klubu. Utonuo je u dubok san, dubok kao najdublji san! U snu je bio ono što je uvijek želio, Amsterdamska muška transvestitutka! Nakon tog sna shvatio je što u biti stvarno želi biti i hitro je otišao u pekaru i promijenio ime u Kompas. Na kraju je pričao sa svojom desnom čarapom i rekao joj da ako želi nešto što je uvijek željela samo se treba probuditi iz nekog čudnog sna i bit će nešto totalno drugačije i bolje i sretnije u daljnjem privatnom životu.

hOila! Danas se moglo nešto lijepo saznat u dragim nam našim Novim Listovima, pojavila se jedna vrlo zanimljiva slikica u sredini! Polu-gole andrejđerice u sexy drunk pozi, biće nešto od njih, bit! A ja bi sad kao trebao komentirat to... e pa recimo da sam bio prisutan tom događaju sa slike, ovako bi izgledao komentar(preprič) na situaciju:

«Bilo je 16:05:45, frend i Ja krenuli smo na jedan sokić i teglicu krastavaca do parka. I tako sjedimo mi u parku i konzumiramo to i tako kad ono frendu se na glavu posere krava! Ja pogledo gore, vidiš nije to krava već je to balon! Čistio sam kakicu sa njega nekih 20ak minuta dok nam nije prišao jedan cura i reko da bi nam obojici glavom po stolici! Frend i ja se pogledamo i pristanemo na tu zaista bizarnu ponudu, rekla je da pođemo s njom, pošli... Nakon 34 minute hodanja i 2 pranja bicikle naletili smo na još jednog curu koja je bila gola u haljini, rekla nam je da je gladna i da joj je zima na noge, išli smo joj kupit gaće u dragstor. Tamo se nalazila zaista ljupazna čistaćica koju smo zamolili da nam proda gaće... no nije bilo gaća pa nam je uvalila masline. Mislili smo da Haljina curi neće pristajat te masline uz kosu no bili smo u krivu, savršeno su joj pristale, čak smo joj zasadili i dvije grančice i komad goluba na glavu, bila je savršena! Sad nas je četvero i hodamo, pričamo, pišamo... i napokon dođemo, došli smo na mjesto puno glava i stolica no bilo je prebučno i dosadno pa odlučimo ić bok. Na putu za van susretnu nas dvije cure na konju s bejzbol kapom i tri noge i kotačem od bicikle na kojeg je pričvršćena soljenka za ulje. Odjednom smo se svi našli na tom konju bilo nas je šestero na toj zaista živahnoj životinji, bilo je 21:23:11... Jašemo mi i jašemo kad odjednom konj nestane i svi se nađemo na podu! Bili smo užasnuti tim činom, to mora da je djelo zlog čarobagera Zfonka! I odjednom se pred nama pojavio Zfonko, no mi smo ga otjerali bocom jeftinog vina! Kako je boca pala na pod tako smo se mi stvorili u nekoj štali uređenoj kao stan, bilo ju 23:56:34, a mi umorni od jahanja i tenisa! Malo smo si svi sjeli na živce i počeli se slikat digitalnom bocom rakije, jedna od slika bila je ona gore! Zaspali smo ujutro se probudili, išli doma i igrali pikado, pozdravili se lijepo i lijepo se pozdravili.»

Dobrodošli na La Ultima Mar Chambala Violenza super cool blog!
Ovo je prvi post i bit ću kratak... Evo to e to, do sljedećeg! Pozdravljam vas i puštam na miru!